Znam, taj dah (z)bilje i sna, oživotvoruje disanje. Srce zadrhti, um se zanjiše, misli zašumore sanjarenjem, a dušu zapljusnu maštanja.Potom sve nestaje. I val nestaje. Ali, zäudo, u isti trenutak nastaje. Širi se mirisima crvenih ruža, u huku vjetrova bijelih topola, u lelujanjima vlati plavih trava.Utisnut u nijeme nemire, ljeska boje sunca u zavodljivi sjaj, u skriveni uzdisaj.