Svojevrsna

Hrvatsko zagorje 1991. Mir Bozji u Gornjem Cugovcu remeti samo Beba, svinja koja je progovorila. . . Sve je viSe novinara dolazilo raspitivati se o jedinstvenome hrvatskom govorecem prasetu, kako su je u jednom tjedniku nazvali, kao i "dokazu da Hrvatska pripada srednjoeuropskomu kulturnom krugu" (Vijenac, lipanj 1991.), "da je Hrvatska zemlja od mirakula" (Slobodna Dalmacija, lipanj 1991.), "da je naSa svinjetina najbolja, a naSe more najljepSe na svijetu" (Slobodna Dalmacija, srpanj 1991.) te da je "Beba cudo i dokaz da cemo pobijediti Srbe" (Vecernji list, kolovoz 1991.). "Tu je sve pocelo", pisalo je masnim slovima iznad fotografije (ST - Slobodni tjednik, lipanj 1991.).

Iz recenzije Borisa Becka:
"Sandra Antolic u svojim je kratkim proznim tekstovima pokazala veliku jezicnu originalnost, ludicnost i odlicno poznavanje kajkavskih idioma - a sve se te osobine ocituju i u njezinu romanu Svojevrsna. Radnja je smjeStena u Hrvatsko zagorje - seoski svijet na rubu velegrada koji ga ne poznaje i ne razumije, vec dozivljava kroz niz kliSeja - o alkoholizmu, poboznosti, zapuStenosti. Uz poigravanje druStvenim i jezicnim stereotipima, autorica taj svijet otkriva kao bogat prostor autenticnih emocija i sudbina. Osebujan spoj ironije i topline Sandre Antolic ocituje se i u izboru glavne junakinje romana, prasice Bebe. Vec jedan od uvodnih prizora djela, u kojem pajcek stoji pod nogama Trpecega Stvoritela, analogan velikom triptihu na staklu Ivana Generalica, pokazuje sudar svakodnevnog i simbolicnog - obican slucaj da se sitna stoka mota oko nogu Kristovih kipova uz cestu, skriva duboku teoloSku dramu u kojoj greSnici pristupaju Stvoritelju. Uz takve dvosmislene situacije roman je pun duhovitih anegdota pa i prave komedije zabune, u kojima se stanovnici Zagorja otkrivaju u svojoj komicnoj egzistenciji - koju cini tragikomicnom i izbor vremena radnje, 1991. sa svojim ratnim zbivanjima u kojima ljudi zapravo pozivotinje. Glavni zivotinjski lik prijelomne povijesne dogadaje promatra iz svoje suzene i snizene vizure, iz svinjske perspektive. Davanje glasa nijemima pravi je eticki temelj ove knjige, a izvorni, duhovit i kreativan jezik autoricin njezin je estetski ostvaraj - nijemim zivotinjama, a takoder i ljudima, daje dostojanstvo i sudbinu."